“FABRIKA ZDRAVLJA” – Urođena trombofilija i trudnoća
O ovom zdravstvenom problemu kod žena, se malo govori, a sve je zastupljeniji, zbog čega nam svoje iskustvo prenosi majka (30) sedmomesečnog dečaka. U svojoj priči, akcenat stavlja na to, da ne bi trebalo da postoji strah od ove dijagnoze, jer rešenje postoji. Uz terapiju, stručne lekare kakve Srbija ima, koji vode Vašu trudnoću, uživaćete u najvažnijoj životnoj ulozi.
Kroz trudnoću i odlaske na kontrole, sam bila svedok koliko je trombofilija, bilo urodjena ili stečena uzela maha, a da brojne žene nisu ni upoznate šta je to, kome da se obrate i kako da iznesu zdravu trudnoću. Na internetu nećete pronaći mnogo korisnih tekstova, a da nisu senzacionalistički napisani, koji bespotrebno uteruju strah u kosti. Nažalost, većina žena za trombofiliju sazna nakon pobačaja, ili ukoliko u prethodnim trudnoćama nije dolazilo do razvijanja ploda. Moj savet je i da žene, koje imaju proširene vene budu svakako potencijalni kandidati koji bi trebalo da odrade ove analize, ukoliko planiraju trudnoću. Najbolje je, da se kontrola uradi pre začeća, jer ukoliko se ispostavi da je neki parametar pozitivan, preporuka je lekara da se odmah, po uspostavljanju trudnoće, krene sa terapijom niskomolekularnog heparina. Kako sam krenula u “borbu” za svoje potomstvo, tako su mnoge drugarice, davale moj kontakt svojim prijateljicama, jer nisu znale koja je procedura, kome da se obrate i kako sve to izgleda, a ni ja nisam imala sa kim da podelim svoje isksutvo i razmenim mišljenje i zato se nadam, da će ovaj intervju biti od koristi budućim mamama.
Kako je izgledao Vaš put do dijagnoze?
U Domu zdravlja sam dobila uput za hematologa, budući da imam proširene vene, gde mi je vrlo brzo i jednostavnim vadjenjem krvi uspostavljeno, da sam od postojeće urodjene trombofilije: Faktor II (G20210A), Faktor 5 (FV Laiden G1691A), MTHFR (C677T), i PAI-1 4G/5G, na sve osim Faktor II bila heterozigot za ispitivanu mutaciju. Tada mi je rečeno, da koristim terapiju aspirina od 50mg celog života, a da, kada budem ostala u drugom stanju, odmah počinjem terapiju. Od gore navedenog, potencijalno najopasnijim se smatra Faktor 5 (FV Laiden G1691A). Jedna mala napomena, ispitivanja se mogu odraditi na uput lekara u državnim ustanovama, budući da nisu jeftina i da se kasnije kroz trudnoću rade veoma često.
O kakvoj je terapiji reč?
Krenula sam prvog dana sa davanjem injekcija Fraxiparina 0.3. Obučili su me da dajem injekcije samoj sebi, ali mogu Vam ih davati i u Domu zdravlja. To su gotove, pripremljene injekcije, koje se u početku daju u stomak, dva prsta oko pupka dok on ne postane tvrd (ja sam davala do petog meseca), a potom se daju u podlaktice ili butine, sa strane. Krv se kontroliše celu trudnoću, posebno D-dimer i terapija se menja, tj. pojačava se prema starosti trudnoće i po kilaži trudnice. Pred kraj sam davala sebi dva puta dnevno, na 12h injekcije, sve do porođaja. A nakon porođaja, još četiri nedelje jednom dnevno. Važno je i da se posmatra mesto uboda, jer se meni razvila alergijaska reakcija na Fraxiparin tokom trudnoće (crvenilo i svrab na mestu uboda) zbog čega sam dobila zamensku terapiju, Clexan (nikakvih reakcija na nju nije bilo, jedino je igla malo oštrija pa ubod više boli). Jednom mesečno, hematolog radi kontrole krvi, a ginekolog koji prati trudnoću na ultrazvučnim pregledima, posebno detaljno gleda prohodnost krvi kroz pupčanik.
Kako su ljudi oko Vas reagovali?
Injekcije sam nosila svuda sa sobom, i davala sam ih i na random mestu i kod drugarica i u kafiću. Ne remete Vas, niti obavezuju, da osim drugih medicinskih razloga budete kod kuće. Partner Vam može pomoći, tako što će i on naučiti kasnije da Vam daje injekcije, kada ne budete mogli sami sebi u ruku. Mnogi ljudi su se čudili, većina me je sažaljevala, govoreći da oni to ne bi mogli, boje se igle, komplikovano je, itd. A bilo je i onih koji nisu shvatali, pa su govorili da je “dete najlakše roditi, videću tek posle”. Nema potrebe iko da Vas plaši, ni lekari, ni porodica, ni prijatelji. Ja sam stvari u svojoj glavi prosto složila, niko ne voli da ima poteškoće, niti prima injekcije, ali hvala Bogu da postoji rešenje. Upravo su ove injekcije rešenje i traju 9 meseci. Postoje brojna druga stanja gde se injekcije primaju celog života, ovde je terapija vremenski ograničena i vodi Vas ka najlepšem cilju koji Vam daje snagu I motivaciju, koju ni ne znate da posedujete, da sve uspete. A meni dragocen savet je uputila drugarica, kada mi je rekla “korak po korak” i time sam se i vodila, od meseca do meseca, od kontrole do kontrole.
Da li trombofilija utiče na porođaj?
Ne, trombofilija nije indikacija za carski rez. Na poslednjoj kontroli kod hematologa, u devetom mesecu, dobijete preporuku da se injekcija ne prima 24h pre, i 12h posle epidurala. Posle porodjaja, dobijate u bolnici terapiju, koju onda nastavljate i četiri nedelje kod kuće. Tokom trudnoće, savetuje se i odlazak kod vaskularnog hirurga u sedmom i devetom mesecu, ukoliko imate proširene vene, kako bi Vam odredio koje čarape, sa kolikom kompresijom (jačinom stezanja) da koristite. Poruka svima je, ima razloga zašto se upuštate, kontrolišete i borite. Nema razoga za stah, lekari veoma dobro znaju svoj posao i kako da Vam pomognu, ne čitajte ništa ne internetu i uživajte, sa osmehom u svakom novom danu svoje trudnoće.
Projekat “Fabrika zdravlja” sufinansiran je sredstvima Grada Beograda. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.