OSAM DECENIJA SD CRVENA ZVEZDA (8/8)

(11.4.2026) – Vaterpolo klub Crvena zvezda je jedini klub koji je tri uzastopne sezone, 1985-1987, igrao i Prvu i Drugu saveznu ligu. Za osvajanje medalja na Olimpijskim igrama, Svetskim i Evropskim šampionatima 28 bivših igrača Vaterpolo kluba Crvena zvezda dobilo je doživotno zvanje Zaslužnog sportiste. Crvena zvezda je bila prvak države u sezonama 1991/92. i 1992/93. Tada su za nju nastupali asovi srpskog vaterpola kao što su Viktor Jelenić, Vladimir Vujasinović, Aleksandar Šapić, Aleksandar Ćirić, Igor Milanović, Jugoslav Vasović i drugi. Ekipu je ka prvoj šampionskoj tituli kao trener predvodio Nikola Stamenić, a ka drugoj Milorad Krivokapić. Ekipa Crvene zvezde nije se mogla okušati u Ligi šampiona zbog sankcija međunarodne zajednice prema tadašnjoj SR Jugoslaviji.

Od sezone 2012/13. klub je umesto “Crvena zvezda Vet” postao “BVK Crvena zvezda”. Lošu finansijsku situaciju koja je zadesila italijanski tim Pro Reko iskoristili su srpski vaterpolo klubovi, pa i Crvena zvezda. U tim dolaze vrhunski igrači poput Andrije Prlainovića, Nikole Rađena, Duška Pijetlovića i Denisa Šefika. Prvi trofej je osvojen 13. januara 2013, kada je Zvezda u finalu Kupa Srbije savladala Partizan nakon produžetaka 9:8 (2:2, 3:0, 2:2, 1:4 – 0:0, 1:0). U tom momentu je loša finansijska situacija ozbiljno uzdrmala klub, ali svi igrači su nastavili sa još većim radom i još većom željom krenuli u dalje pohode. U Prvoj A ligi klub se kao prvoplasirani u regularnom delu, ispred Radničkog, plasirao u razigravanje za titulu, a u polufinalnoj seriji pobeđena je Vojvodina sa 2:0 (13:7, 13:7) i tako obezbeđen plasman u finale. U finalu prvenstva, za protivnika je imala kragujevački Radnički. Nakon što je skor posle prve četiri utakmice bio 2:2 u pobedama, odlučujuća majstorica je odigrana 15. maja 2013. na Tašmajdanu, i Crvena zvezda je pobedom od 9:7 uspela da osvoji svoju prvu titulu prvaka države posle 20 godina, i ukupno treću.

Sa takmičenjem u Ligi šampiona Zvezda je krenula od grupnog dela, i u svojoj grupi se kao drugoplasirana, iza Juga, plasirala u osminu finala. U osmini finala je bila bolja od mađarskog Egera ukupnim rezultatom 21:14, dok je u četvrtfinalu ukupnim rezultatom 17:16 savladan još jedan mađarski klub, Seged. Tako je po prvi put u klupskoj istoriji obezbeđen plasman na završni turnir Lige šampiona, koji je održan na otvorenom bazenu SC Banjica u Beogradu, a Crvena zvezda se u polufinalu pobedom od 9:5 nad španskom Barselonetom plasirala u finale. Protivnik u finalu, igranom 1. juna 2013, je bio favorizovani dubrovački Jug, prve tri četvrtine su se završile nerešenim rezultatom (2:2, 1:1, 3:3), dok je Zvezda poslednju uspela da završi u svoju korist (2:1), pobedi sa 8:7 i osvoji svoj prvi naslov prvaka Evrope.

Sezona 2012/13. je bila najuspešnija u istoriji kluba, jer je osvojena tripla kruna – kup, prvenstvo i Liga šampiona. U sezoni kada je Zvezda postala prvak Evrope, Radnički iz Kragujevca je osvojio Evrokup, pa je bilo jasno da će se dva srpska tima sastati u Superkupu Evrope. Zvezda je pobedila sa 9:8, i osvojila novi, četvrti trofej u toku jedne godine.

Crvena zvezda u narednoj sezoni nije branila titulu u Ligi šampiona, ali je zato odbranila oba trofeja na domaćoj sceni. U finalu Kupa Srbije još jednom je pobeđen Radnički iz Kragujevca, a ova utakmica će se posebno pamtiti, jer ju je rešio golman – Denis Šefik, i to golom uz zvuk sirene šutem sa svog gola – za pobedu (12:11). U finalu plej-ofa prvenstva Srbije, ponovo su se sastali Crvena zvezda i Radnički, i ponovo je pobednik bio isti – ovoga puta sa 3:0 u pobedama. „Dupla kruna“ je odbranjena.

Od samog osnivanja kluba najistaknutije ličnosti našeg društva bile su često viđene na utakmicama na Malom Kalemegdanu. Popularnost je rasla sa stalnim uspesima kako košarkaškog kluba, ali pre svega fudbalskog kluba. Crvena zvezda je srpski klub sa najvećim brojem navijača prema većini istraživanja koja su sprovedena u Beogradu, a i na teritoriji čitave Srbije.

Navijači Crvene zvezde se nazivaju Delije. Ova navijačka grupa nastala je ujedinjenjem dotadašnjih manjih navijačkih grupa 7. januara 1989. godine. Navijači Crvene zvezde i Olimpijakosa razvili su duboko prijateljstvo. Navijači oba tima su sebe nazvali „Pravoslavna braća“ („Orthodox Brothers“). U ovu bratsku uniju navijača kasnije su se uključili i navijači Spartaka iz Moskve.

Poznati navijači – književnici: Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Meša Selimović, Momo Kapor, Ljubivoje Ršumović, Matija Bećković, Milovan Vitezović.

Glumci: Severin Bijelić, Miodrag Petrović Čkalja, Pavle Vuisić, Vlasta Velisavljević, Ljuba Tadić, Branislav Ciga Jerinić, Bata Živojinović, Taško Načić, Nikola Simić, Danilo Bata Stojković, Ružica Sokić, Milena Dravić, Petar Kralj, Dragan Nikolić, Ivan Bekjarev, Josif Tatić, Milan Gutović, Branko Cvejić, Predrag Miki Manojlović, Dragan Jovanović, Nebojša Glogovac, Miloš Biković.

Muzičari: Đorđe Marjanović, Predrag Gojković Cune, Predrag Živković Tozovac, Toma Zdravković, Miki Jevremović, Ivan Tasovac, Dušan Prelević Prele, Bora Đorđević, Đorđe Balašević, Momčilo Bajagić Bajaga, Kiki Lesendrić, Džej Ramadanovski, Nikola Rokvić.

Političari: Vladimir Dedijer, Slobodan Penezić Krcun, Branko Pešić, Borisav Jović, Vojislav Koštunica, Vuk Drašković, Zoran Đinđić, Vojislav Šešelj, Nebojša Čović, Goran Vesić, Aleksandar Vučić.

OVAJ PROJEKAT JE SUFINANSIRAN SREDSTVIMA MINISTARSTVA INFORMISANJA I TELEKOMUNIKACIJA REPUBLIKE SRBIJE. STAVOVI IZNETI U PROJEKTU NE IZRAŽAVAJU NUŽNO STAVOVE MINISTARSTVA KOJE JE DODELILO SREDSTVA.

FOTO – SD CRVENA ZVEZDA