“DROGA NIKAD, KNJIGA I SPORT ZAUVEK” – Značaj čitanja knjiga

Svi se dobro sećamo kampanje televizije „Sos kanal“ pod nazivom „Droga je smrt, bavite se sportom“. Slobodno se može reći da je pomenuta kampanja, koja je trajala godinama, bila jedna od najbolje smišljenih i najplodonosnijih kampanja na prostorima naše zemlje pa i šire, ikada. Cilj kampanje je bio dvojak. Prvo, podizanje svesti mladih o štetnosti mnogobrojnih droga, a drugo, opet podizanje njihove svesti o važnosti vođenja zdravog načina života, bavljenjem sportom.

Sličan cilj ima i projekat pod nazivom „DROGA NIKAD, KNJIGA I SPORT ZAUVEK“. Kroz seriju tekstova vezanih za ovu temu, pokušaćemo da utičemo na mlade generacije da shvate da su droge, odnosno konzumiranje istih, nešto što ih sigurno odvlači na „put bez povratka“, a čija je „zadnja stanica“, u velikom broju slučajeva, SMRT. Kao najbolja protivteža navedenom su, svakako čitanje knjiga i sport. Konzumiranjem ove dve aktivnosti, mladi, na najbolji mogući način utiču na poboljšanje kvaliteta svog života, kako psihičkog, tako i fizičkog. U tekstovima koji slede, upoznaćemo mlade sa vrstama droga koje im „prete na svakom koraku“, upoznaćemo ih i pokušati da im „probudimo“ ljubav prema knjigama najrazličitijih žanrova, kao i da ih upoznamo sa što većim brojem sportova, čijim će se, rekreativnim ili profesionalnim, bavljenjem formirati u psiho – fizički zdrave osobe i dobre ljude.

 Ono što je potrebno i poželjno u životu – uvek, to je knjiga. Nikakva tehnologija neće i ne može zameniti znanje i iskustvo dobijeno čitanjem knjiga. ,,Ako želite da vam deca budu inteligentna, čitajte im bajke“ – rekao je Albert Ajnštajn. Ovo treba da bude utisnuto u svest svakog roditelja.

         Danas deca više vole da čitaju statuse na društvenim mrežama nego knjige. To je lako, ne traži udubljivanje i posvećenost. Prema podacima Društva školskih biblioteka Srbije, učenici godišnje pročitaju od 7 do 10 knjiga, ali u manjem broju ima učenika koji pročitaju i deset puta više, što ohrabruje. Najnoviji podaci za tekuću godinu ukazuju na smanjene posete bibliotekama za trećinu u odnosu na ranije godine, odnosno na period pre doba korone, što je razumljivo. Ali uopšte, osnovci i srednjoškolci, po tradiciji, uglavnom čitaju samo kada moraju. Nekima je naporno, nekima dosadno, ili nemaju strpljenja, ili prosto nisu motivisani. Opiranje čitanju imaju i deca sa poremećajem pažnje, disleksična deca, deca sa emotivnim problemom, itd. Zadatak i obaveza roditelja jeste da dete polako uvodi u ovu aktivnost – razgovorom, spontanim približavanjem lepoti i vrednosti knjige, pre svega učeći ga na sopstvenom primeru – sopstvenim čitanjem. Prema statistici je poražavajuće koliko ljudi uopšte u Srbiji malo čita knjige. Ipak se u stvarnom životu poslednjih godina primećuje rast potražnje za beletristikom, uz manje interesovanje za naučne knjige. Ali ipak se čita.

        Čitanje je fantastičan način da se dete istinski pokrene i stimuliše na svim poljima – intelektualno, mentalno, emotivno. Čitanjem, dete ulazi u svet mašte, poboljšavajući svoju kreativnost, uči o emocijama i osećanjima, razvijajući sposobnost saosećanja sa ljudima. Čitanjem, dete i svaki čovek uopšte, razvija i obogaćuje svoj rečnik, širi svoj svet, razvija um, stiče moć i jasnoću razumevanja, sposobnost zaključivanja, predstavu o dobrim vrednostima, podsticaj za usvajanje moralnih poruka, sjajnu pomoć u daljem jačanju sistema vrednosti. Koji benefiti! Čitanje je potrebna, lepa i zdrava osnova za lični razvoj, za dalji razvoj višeg nivoa mišljenja i višeg nivoa svesti.

Ovaj projekat sufinansiran je sredstvima ministarstva Kulture i informisanja republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.