“MALI ŠAMPIONI – KORONA 1:0” – Manje “igrica”, više sporta

Kao što svi znamo, pandemija virusa Covid – 19, traje već skoro pune dve godine. U tom periodu, korona se pojavljivala u više „talasa“. Pre pojave vakcina protiv ovog smrtonosnog virusa, prva na udaru i najugroženija populacija su bili najstariji pojedinci (iznad 65 godina starosti), kao i oni sa takozvanim „pridruženim“ bolestima. Nakon obavljene vakcinacije pomenute grupe ljudi, u sledećem „talasu“ „na red je došla“ mlađa populacija (od 30 do 65 godina starosti). Kako je i ona, dobrim delom imunizovana, korona virus je, početkom 2021. godine, počeo da prokužuje još mlađe pripadnike, kako domaće, tako i svetske populacije (osnovce i srednjoškolce). Svedoci smo da, ove jeseni, sve više najmlađih ( čak i novorođenčadi) oboleva od raznih bolesti izazvanih ovim „opakim“ virusom, koji, po svemu sudeći, „ne bira svoju žrtvu“.

Kroz seriju tekstova koji slede, pokušaćemo (našim sugestijama, ličnim primerima, mišljenjima lekara i medicinskog osoblja, mišljenjima sportskih radnika, statističkim podacima itd.) da utičemo, pre svega, na roditelje dece srednjoškolskog i osnovnoškolskog uzrasta, kao i na samu decu, da, poštovanjem propisanih epidemioloških mera, vrate svoje živote u „redovne tokove“. Pod „redovnim tokovima“, pre svega, podrazumevamo REDOVNO BAVLJENJE SPORTOM (rekreativno ili profesionalno) jer se, na taj način, najdelotvornije utiče na pravilan psiho – fizički razvoj mladeži ali se, sa druge strane, osnažuje njihov imuni sistem koji je, kao takav, otporniji na mnogobrojne virusne infekcije koje „vrebaju“ pa, samim tim, i na virus tipa Covid – 19.

Savremena tehnologija je potpuno i neposredno zauzela značajan prostor u životu mladih, ili bolje, sasvim ih zarobila. Najrazličitije igrice i interaktivne igre, priče i klipovi na smart uređajima, internet i društvene mreže uopšte – postojani su sadržaj svakodnevnice svakog deteta i gotovo svakog mladog čoveka. Čast izuzecima, ja ih ne znam. Nekima je to samo zabava, koja ima trajanje u svoj svojoj otuđenosti od stvarnog života, nekima je postala i zavisnost. U svakom slučaju, nedopustivo je robovanje bilo čemu, kao i otuđivanje od života i ljudi. Nedopustivo je toliko gubljenje vremena, a vreme je život, znači nedopustivo je toliko trošenje života uzalud.

Prirodno je da su roditelji polazna tačka za sve. Između ostalog, i za ulazak deteta u svet sporta, bilo da je početak ili povratak istom, znači uvek, naročito u ovom dobu korone koje je promenilo život i svet na celoj kugli zemaljskoj. Toliko znamo o značaju i blagodati sporta, hajde da to ne zaboravimo kod  primene u stvarnom životu. Zadatak roditelja je da dete uputi na ovaj put zabave, uživanja i učenja – kroz sportske aktivnosti i igre. Tu je naravno i uticaj nastavnika, trenera, druge dece. Vredno je uložiti trud da deca zavole sport, da dožive istinsku lepotu sporta, njegove igre, uzbuđenje, njegove izazove u nadmetanju, zadovoljstvo zajedničkog učestvovanja u tim izazovima. Vredno je omogućiti deci da osete radost pobede, da uče da podnose poraz, i uopšte, važno je razvijati navike življenja zdravog života. U tom smislu, treba usmeravati ili podržavati dete u izabranom sportu, pomoći u formiranju zdravog odnosa prema sportskim aktivnostima, takmičenjima, prema pomenutim pobedama i porazima, naročito onim ličnim, najdubljim.  Upravo kroz sport se svako dete razvija u fizički i mentalno zdravog čoveka. I upravo zahvaljujući tome, u ovoj pandemiji korona virusa, i veliki i mali, i uplašeni i zbunjeni, svoje stresove, strahove i sve negativne stvari, mogu okrenuti u svoju korist, za svoje dobro – u izazov za pobedu. 

Ovaj projekat sufinansiran je sredstvima ministarstva Kulture i informisanja republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.