POZITIVAN UTICAJ MEDIJA NA DECU I MLADE – GLEDAJ, ČITAJ, PIŠI…POSTANI VRLINA (4/8)                        

(16.4.2026) – Komunikacijsku situaciju u svetu još više je osvežila i podigla do tada nezabeleženih visina – televizija. Uz čitanje o događaju, uz slušanje o događaju, sa televizijom je čovek dobio mogućnost i da gleda događaj i da mu prisustvuje.

U početku je sve to bilo lokalnog karaktera, ali TV tehnologija, naročito ona prenosna, tako se brzo razvijala, da je ovaj medijum 31. jula 1969. godine celom svetu dočarao prvi izlazak čoveka na Mesec. Najveći broj verovao je da se to baš desilo, dok su neki smatrali da je u pitanju montaža. Sumnja i dalje postoji, što je sasvim prihvatljivo, baš kao kao što je vekovima unazad govorio i Dekart.

Sa televizijom je čoveku u kuću ušao svet. Njene informativne mogućnosti su se tako brzo razvijale, da je ona uspela da pokrije sve važne događaje u celom svetu i da ih prenese celom svetu. Ljudi su se odricali mnogih važnih životnih potrepština da bi nabavili TV prijemnik. Ona je svojom prirodom podigla nivo objektivnosti u procesu informisanja ili tako bi bar trebalo da bude. Što bi rekao običan svet – rekli na televizoru.

Njene kamere i njena slika posmatrani su kao svedoci zbivanja i manje su podložni subjektivizmu nego ostali mediji. Vremenom, čovek je transformisao vrednost ovog medija u proizvođenje takozvane televizijske realnosti – TV sveta. Čovek je verovao slici onoliko koliko veruje vlastitim očima i u određenim događajima stvari su nepobitno čiste i jasne. Recimo kod sportskih takmičenja. Ukoliko pratite direktan prenos ili snimak neke fudbalske ili košarkaške utakmice, vi zaista imate potpuno sliku o tome šta se dešava, ko igra, kako igra, kakva je atmosfera, publika, vremenski uslovi, kvalitet utakmice, kakvo je suđenje…

Edukativne emisije o životinjama su tema koju vole svi, od 9 do 99 godina. To je jedinstvena prilika da vidite vrste sa drugih kontinenata, za koje često niste ni čuli i da one praktično budu tu sa vama, figurativno govoreći. Prelepo. Pozorišne predstave, koncerti različitih muzičkih pravaca su idealna prilika da čujete nešto što vam je već poznato ili da se upoznate sa nečim što je potpuno novo.

Informativne emisije su napravljene da bi se ljudi informisali oko različitih pojava u svom bližem ili daljem okruženju. Nekada se tako nešto saznavalo kroz seoske abrove, glasine i prepričavanja, a pojavom televizije, koja je pod jurisdikcijom vlasti, vi imate vesti kojima po difoltu verujete, jer su zvaničnog karaktera. One su često beningne. Bez većeg uticaja na vaš život, ali su ponekad i jako važne. Uglavnom smrknuti naratori će vam ozbiljnim glasom saopštavati sve novitete, a vi ćete to prihvatati k znanju.

Ipak, godine starosti, iskustvo, pozicija na kojoj radi manji broj ljudi ih je uvek stavljala u položaj da primete kako proizvođači TV slike zloupotrebljavaju ovaj medij na razne načine i obmanjuju javnost. Televizija je skretala pažnju ljudi na pojave pred kojima se ne smeju zatvarati oči, ali prirodom svoje tehnologije i pozicije u komunikacijskom svetu, ona je navikavajući čoveka na “pojave pred kojima se ne smeju zatvarati oči” razvila naš imunitet na takve pojave. Počeli smo da ih shvatamo i prihvatama kao neku neminovnost, kao život takav kakav je. Kako čovek treba da reaguje u takvim situacijama? Ukoliko ne vidite problem, onda ga i nemate. Živeti u neznanju ponekad može da bude sjajna stvari, jer nema nervoze i nema razloga za reakcijom, posebno kod pojedinca. Neko će da kaže da je to glup način razmišljanja. Teorijski uglavnom da, ali je praktično najbolja zaštita koju možete da imate.

Istorija civilizacije je definitivno istorija nasilja. Moć i snaga jednih, uglavnom manjih grupa, značila je vazalni i podanički položaj većine. Ljudi su navikli na nasilje jer je ono bilo svuda oko nas, u manjoj ili većoj meri. Televizija je tu pojačala utisak i uticaj na psihički život mladih ljudi, posebno u današnjem vremenu i najvećem borju evropskih zemalja,, gde su mlađi naraštaji zaštićeniji nego ranije, pa su samim tim i ranjiviji.

Nasilje kojem su svakodnevno izloženi putem TV ekrana, neretko su prenosili u realan život. Pojavom radija i televizije ruši se monopol knjige kao osnovnog sredstva obrazovanja i sticanja znanja. Mediji su postali značajno edukativno sredstvo, hteli to da priznamo ili ne.

Ipak, situacija uopšte nije jednostavna. U prethodnim vekovima nesigurniji i teži život je jednostavno terao ljude da se tako i ponašaju. Bili su čvršći i mentalno i fizički, jer je to bio jedini način da opstanu i da se izbore za mesto u društvu. Sa boljim i kvalitetnijim životom šire populacije, sa prelaskom iz sela u gradove, sa većom količinom novca čovek je postao opušteniji, blaži, često tolerantniji, fizički slabiji i mentalno labilniji. Neverovatno, zar ne? Umesto da vam bolji način života pomogne, on vas omekšava, dovodi to toga da krivce za neke probleme tražite u drugom i usporava vašu reakciju, a grupacija kod koje se to najviše registruje su mladi.

OVAJ PROJEKAT JE SUFINANSIRAN SREDSTVIMA MINISTARSTVA INFORMISANJA I TELEKOMUNIKACIJA REPUBLIKE SRBIJE. STAVOVI IZNETI U PROJEKTU NE IZRAŽAVAJU NUŽNO STAVOVE MINISTARSTVA KOJE JE DODELILO SREDSTVA.

FOTO – IVICA VESELINOV/SOS KANAL PLUS