POZITIVAN UTICAJ MEDIJA NA DECU I MLADE – GLEDAJ, ČITAJ, PIŠI…POSTANI VRLINA (5/8) 

(17.4.2026) – Mediji, konkretno televizija dobrom delu populacije oduzimaju vreme na dnevnom nivou, manje ili više – zavisi od profesije kojom se bave, nivoa obrazovanja ili godina starosti. Odjedanput primećujemo da više nemamo toliko slobodnog vremena. Najugroženije su domaćice koje ne uspevaju da pozavršavaju svoje poslove, roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje svojoj deci, supružnici ne komuniciraju dovoljno, učenici ne uspevaju da urade domaće zadatke. Najbolje prolaze penzioneri i deca predškolskog uzrasta, jer nemaju konkretne obaveze, ali se primećuje da stariji imaju manju pokretljivost, a najmlađa grupacija veću zavisnost.

Možda ne razmišljamo o tome ili toga nismo svesni, ali najsnažniji uticaj televizija je imala na politički život. Političari su shvatili moć televizije i prihvatili su je kao sredstvo i uslov svoje promocije i napretka. Imati televiziju ili imati uticaj na nju, znači biti uspešan, što su političari iskoristili za svoje političke i predizborne kampanje. Uz posedovanje dobrih retoričkih osobina, političari postaju često centralne javne ličnosti, dovodeći sebe u dobru ili lošu situaciju. Količina provedenog vremena na televiziji treba da bude dozirana, a ne prenaglašana, jer uskoro može da dođe do zasićenja gledalaca ili biračkog tela. Doduše, i to dosta zavisi od države i sistema i profila političara.

Sport je sa televizijom postao svetski fenomen. Veliki sportski događaji, kao što su Olimpijske igre, razna svetska i kontinentalna prvenstva, prate se u svim delovima sveta. Sportisti su postali opšte poznati i to ne samo imenom, već i likom uz pomoć TV tehnologije. Većina njih se zaista ponaša pristojno, izbegavaju skandale i definitivno predstavljaju uzor mladima. Novak Đoković. Rože Federer, Kristijano Ronaldo, Lionel Mesi, Lebron Džejms, Nikola Jokić…svi su oni sjajni sportisti, veliki profesionalci, porodični ljudi i krajnje pozitivne ličnosti.

Televizija je planetarnu popularnost donela i zvezdama na muzičkoj i filmskoj sceni. Uz televizijski prenos omogućena im je prepoznatljivost širom sveta – toliko da su mnogi mladi ljudi počeli da ih oponašaju, da izgledaju kao oni, da po kući lepe njihove postere, kupuju ploče i nekoliko puta gledaju filmove.

Čovek pamti i koristi 10% sadržaja koje čuje, 40% onih koje pročita i 50% onih koje vidi. To znači da vizuelizacija ima najvažniju, fiziološku, psihološku i funkcionalnu ulogu. To vaspitnu ulogu televizije čini naročito značajnom.

O uticaju televizije na vaspitanje, sprovedena su mnoga istaživanja. Naročita pažnja je posvećena deci. Opasnost u ranom dečijem obrazovanju i vaspitanju ogleda se u edukaciji nasilja preko TV ekrana. Televizija uveliko nudi programe koji su bogati nasiljem počevši od informativnih emisija, crtanih filmova za decu pa do filmova koji obiluju scenama nasilja. Publika je već naviknuta na takve sadržaje i to u toj meri da se dobrim filmom podrazumeva onaj koji obiluje scenama nasilja, seksa, prevara, tuče, ubijanja, seksualnog nasilja, podvala, itd. Roditelji koji nemaju vremena da posvećuju pažnju svojoj deci, nemaju ni nadzora nad njima pa tako deca gledaju i prate ovakve sadržaje i postepeno ih posmatraju kao normalan ustaljen obrazac ponašanja, a zatim često počinju da se ponašaju prema tom obrascu. Televizija je tako dobila funkciju vaspitača.

Istraživanja koja su vršena u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Nemačkoj i SAD-u, ukazuju da je uticaj scena nasilja veoma veliki i zabrinjavajući. Teoretičari društvenih nauka tvrde da film i televizija uče agresiji na zameničkoj osnovi, odnosno putem simboličkih modela. Pristalice ove teorije direktno optužuju televiziju za povećanje agresije i nasilja u svetu. U spomenutim istraživanjima pokazano je da nasilje u programima televizije uči nasilju i da slabi kočione faktore (inhibiciju) u situacijama koje provociraju ispoljavanje vlastite agresije.

Tema je ozbiljna, ali je treba posmatrati sa više strana. Hvala bogu da nisu sva deca ista, kod najvećeg procenta mladih efekat neće biti negativan, a i biće pojačan odbrambeni mehanizam. U krajnjoj liniji, i na filmu uglavnom pravda pobeđuje, a negativci bivaju kažnjeni. Mnogo više nego u realnom životu.

OVAJ PROJEKAT JE SUFINANSIRAN SREDSTVIMA MINISTARSTVA INFORMISANJA I TELEKOMUNIKACIJA REPUBLIKE SRBIJE. STAVOVI IZNETI U PROJEKTU NE IZRAŽAVAJU NUŽNO STAVOVE MINISTARSTVA KOJE JE DODELILO SREDSTVA.

FOTO – OKS/IVICA VESELINOV/SOS KANAL PLUS