“MALI ŠAMPIONI – KORONA 1:0” – Pravilan izbor sporta za vaše dete

Kao što svi znamo, pandemija virusa Covid – 19, traje već skoro pune dve godine. U tom periodu, korona se pojavljivala u više „talasa“. Pre pojave vakcina protiv ovog smrtonosnog virusa, prva na udaru i najugroženija populacija su bili najstariji pojedinci (iznad 65 godina starosti), kao i oni sa takozvanim „pridruženim“ bolestima. Nakon obavljene vakcinacije pomenute grupe ljudi, u sledećem „talasu“ „na red je došla“ mlađa populacija (od 30 do 65 godina starosti). Kako je i ona, dobrim delom imunizovana, korona virus je, početkom 2021. godine, počeo da prokužuje još mlađe pripadnike, kako domaće, tako i svetske populacije (osnovce i srednjoškolce). Svedoci smo da, ove jeseni, sve više najmlađih (pa čak i novorođenčadi) oboleva od raznih bolesti izazvanih ovim „opakim“ virusom, koji, po svemu sudeći, „ne bira svoju žrtvu“.

Kroz seriju tekstova koji slede, pokušaćemo (našim sugestijama, ličnim primerima, mišljenjima lekara i medicinskog osoblja, statističkim podacima itd.) da utičemo, pre svega, na roditelje dece srednjoškolskog i osnovnoškolskog uzrasta ali i na samu decu, da, poštovanjem osnovnih državno – propisanih epidemioloških mera, vrate svoje živote u „redovne tokove“. Pod „redovnim tokovima“, pre svega, podrazumevamo REDOVNO BAVLJENJE SPORTOM (rekreativno ili profesionalno) jer se, na taj način, najdelotvornije utiče na pravilan psiho – fizički razvoj mladeži ali se, sa druge strane, osnažuje njihov imuni sistem koji je, kao takav, otporniji na mnogobrojne virusne infekcije koje „vrebaju“ pa, samim tim, i na virus tipa Covid – 19.

Deca do 12 godina treba da se igraju sporta, da ga zavole. Sport nije samo produkcija vrhunskih sportista, sport je sticanje motoričkih veština, razvijanje timskog duha, razvoj tela. Kroz sport, deca uče da trpe i neprijatnosti, kako da se suoče sa porazom i izbore sa frustracijom. Nameće se pitanje kako izabrati idealan sport za dete i kada ono da na njega krene. Psihofizičko sazrevanje dece je individualno, tako da univerzalno vreme za početak bavljenja sportom nije moguće odrediti.  Najraniji uzrast kada deca pokazuju interesovanje za sport je sa navršenih pet godina. Mlađa deca nisu u stanju da se igraju po pravilima, a sport upravo podrazumeva poštovanje određenih pravila.  Do pete godine deca bi trebalo da kroz slobodnu igru usavršavaju motoričke veštine.

U uzrastu od 3 do 4 godine deca bi trebalo intezivno da usavršavaju krupnu motoriku kroz spontane aktivnosti kroz igru, najbolje napolju u prirodi ili kroz školice sporta.  Dobro je da aktivnosti ne budu usko specijalizovane u tom uzrastu jer se dete još uvek razvija pa bi forsiranje određenih aktivnosti moglo da dovede do neravnomernog razvoja.

Najidealnije je da dete izabere sport i počne da trenira, ali to nije uvek lako jer ne žive svi roditelji u velikim gradovima i nemaju pristup najboljoj logistici. Ako je dete zadovoljno ići će zadovoljno na treninge, neće se dešavati da ima nekih tegoba i da namerno izbegava treninge i to je isto jako važno, a s druge strane, roditelj je taj koji treba da isprati ukoliko je dete nezadovoljno. Bazični sportovi su plivanje, gimnastika i Iaka atletika i bilo bi najbolje da se deca bave njima do 12 godina kada se uključuju u neki od sportova sa loptom (odbojka, rukomet, košarka, fudbal).

Deca vole da ih roditelji prate i podržavaju. Međutim, preterano mešanje, davanje saveta i želja da se preuzme uloga trenera je izrazito kontraproduktivna, jer zbunjuje decu i dovodi ih u neprijatnu situaciju. Deca moraju naučiti na druge autoritete osim vas, a idealna figura u tom smislu može biti dobar trener. Ne pokazujte nezadovoljstvo kada deci ne ide od ruke, kada pogreše ili kada je utakmica izgubljena. Uvek ih bodrite i ohrabrujte, recite im kada su zasluženo izgubili, ali napomenite da će biti bolje sledeći put, te da će uvek biti dovoljno dobri ako nastave da se trude i daju svoj maksimum. Ne insistirajte na tome da deca budu najbolja, bolja od drugih, ili da je biti najbolji jedino pravo merilo uspeha. Ne insistirajte na uspehu po svaku cenu, ne pritiskajte ih, pustite decu da se igraju i uživaju. Sve što deca nauče kroz redovno treniranje pratiće ih kasnije u životu, bilo da su to dobre ili loše navike i emocije.

Ovaj projekat sufinansiran je sredstvima ministarstva Kulture i informisanja republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.