“MALI ŠAMPIONI – KORONA 1:0” – Roditelji kao podrška

Kao što svi znamo, pandemija virusa Covid – 19, traje već skoro pune dve godine. U tom periodu, korona se pojavljivala u više „talasa“. Pre pojave vakcina protiv ovog smrtonosnog virusa, prva na udaru i najugroženija populacija su bili najstariji pojedinci (iznad 65 godina starosti), kao i oni sa takozvanim „pridruženim“ bolestima. Nakon obavljene vakcinacije pomenute grupe ljudi, u sledećem „talasu“ „na red je došla“ mlađa populacija (od 30 do 65 godina starosti). Kako je i ona, dobrim delom imunizovana, korona virus je, početkom 2021. godine, počeo da prokužuje još mlađe pripadnike, kako domaće, tako i svetske populacije (osnovce i srednjoškolce). Svedoci smo da, ove jeseni, sve više najmlađih (pa čak i novorođenčadi) oboleva od raznih bolesti izazvanih ovim „opakim“ virusom, koji, po svemu sudeći, „ne bira svoju žrtvu“.

Kroz seriju tekstova koji slede, pokušaćemo (našim sugestijama, ličnim primerima, mišljenjima lekara i medicinskog osoblja, mišljenjima sportskih radnika, statističkim podacima itd.) da utičemo, pre svega, na roditelje dece srednjoškolskog i osnovnoškolskog uzrasta ali i na samu decu, da, poštovanjem osnovnih državno – propisanih epidemioloških mera, vrate svoje živote u „redovne tokove“. Pod „redovnim tokovima“, pre svega, podrazumevamo REDOVNO BAVLJENJE SPORTOM (rekreativno ili profesionalno) jer se, na taj način, najdelotvornije utiče na pravilan psiho – fizički razvoj mladeži ali se, sa druge strane, osnažuje njihov imuni sistem koji je, kao takav, otporniji na mnogobrojne virusne infekcije koje „vrebaju“ pa, samim tim, i na virus tipa Covid – 19.

Uloga roditelja u pružanju podrške i motivisanju deteta da se odluči ili vrati bavljenju nekim sportom je od presudne važnosti za samo dete. Ta uloga, posebno, dobija na značaju u vremenu u kojem živimo – vremenu pandemije korona virusa. To naglašavamo iz razloga što su deca i mladi sada još više vezani za kuću, odnosno mobilne telefone, tablete, računare…Sa druge strane, roditelji, ne retko, forsiraju svoju decu da se bave sportom iz potpuno pogrešnih, lično – sebičnih razloga. Kako to ne bi bio slučaj, u daljem delu teksta ćemo, kroz stavove i objašnjenja psihologa, pokušati da utičemo na roditelje dece i omladine da to ne rade.

Svi roditelji se u određenoj meri identifikuju sa svojom decom i na taj način im žele sve najbolje. Nažalost, u nekim slučajevima, stepen identifikacije postaje preteran. Kada se roditelji prekomerno identifikuju sa sportskim mogućnostima svoga deteta, počinju da definišu svoju vlastitu vrednost u smislu uspeha ili neuspeha njihovog sina ili ćerke.

Roditelj može pokušati da doživi, kroz svoje dete, uspeh koji nikada nije postigao kao sportista, ili pak nikada nije bio sportista. To znači da lako i bez većeg razmišljanja svoje “ekplozivne” emocije može da pokazuje svome detetu.  S druge strane, roditelj koji je bio uspešan kao sportista može biti ogorčen i može početi sa kritikama ili odbacivanjem deteta ako ne postigne sličan nivo uspeha. Osećaj roditelja može biti da na to gledaju da postaju „pobednici“ ili „gubitnici“ kroz svoju decu, dok pritisak na decu može biti ogroman. Kada u takvim slučajevima roditeljska ljubav i odobravanje zavise od toga koliko dobro njihova deca igraju, neizbežno je da sport, u stvari, bude stresan za dete. Da bi sport bio zadovoljstvo, a ne stres za dete koje se njime bavi, roditelji se moraju konsultovati sa psiholozima koji će ih, potom, adekvatno edukovati.

Strah od neuspeha je najgori neprijatelj svakom sportisti,  posebno detetu koje je na početku svoje sportske karijere, a takmičenje u sportu može lako stvoriti ovu vrstu anksioznosti. Ukoliko se roditelji  u neku ruku edukuju, oni će, kao takvi, postati najbitnije osobe koje detetu mogu dati alate za smanjenje pritiska i intenziviranja uživanja u sportu koje može voditi samo do većeg uspeha. Sportisti koji se ne plaše neuspeha, u većini slučajeva bolje igraju. Sa adekvatnim pristupom roditelja, dete dobija pobedničku kombinaciju.

Ovaj projekat sufinansiran je sredstvima ministarstva Kulture i informisanja republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.